Održan XVIII. Kolokvij o arbitraži i mirenju

U organizaciji Stalnog arbitražnog sudišta pri Hrvatskoj gospodarskoj komori i Centra za mirenje pri Hrvatskoj gospodarskoj komori, 11. i 12. svibnja 2023. održan je XIII. Kolokvij o arbitraži i mirenju. Kolokvij je održan u hotelu Well – Terme Tuhelj u Tuheljskim Toplicama.

Cilj ovog tradicionalnog kolokvija je razmjena iskustava Stalnog arbitražnog sudišta i Centra za mirenje s predstavnicima sudova i Državnog odvjetništva Republike Hrvatske, koji, u skladu s pozitivnim propisima o alternativnim oblicima rješavanja sporova (arbitraži i mirenju), mogu pružati pomoć tijekom tih postupaka ili odlučivati o odlukama donesenim u tim postupcima odnosno biti uključeni u njih. Kolokvij je uvijek usmjeren na aktualne probleme arbitražnog rješavanja sporova i rješavanja sporova mirenjem i rasprava je pri tome prvenstveno usmjerena na primjenu i tumačenje mjerodavnih propisa te o arbitražnoj, miriteljskoj i sudskoj praksi.

U skladu s dugogodišnjom praksom u radu kolokvija sudjeluju članovi Predsjedništva Stalnog arbitražnog sudišta i predsjednica Centra za mirenje, suci Ustavnog suda Republike Hrvatske, Vrhovnog suda Republike Hrvatske, Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, Trgovačkog suda u Zagrebu, Županijskog suda u Zagrebu, Općinskog građanskog suda u Zagrebu, predstavnici Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, predstavnici Državnog odvjetništva Republike Hrvatske te predstavnici centara i udruga za mirenje.

Na prvom danu Kolokvija, kojem je prisustvovao i u njegovom radu aktivno sudjelovao i Radovan Dobronić, predsjednik Vrhovnog suda Republike Hrvatske raspravljalo se o dvije teme iz arbitražnog rješavanja sporova.

Prva tema bila je moguća izmjena Zakona o parničnom postupku uvođenjem mogućnosti da sud svojom odlukom, do zaključenja prethodnog postupka, uz suglasnost druge stranke, spor u kojem je jedna od stranaka Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave, a koji se pred njim vodi na rješavanje pred institucionalnom arbitražom.

Uz mogućnost da bi se to rješenje moglo primijeniti i na sporove u na sporove u kojima je jedna od stranaka ustanova kojoj je osnivač Republika Hrvatska ili jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave te trgovačko društvo u kojem oni imaju dionice ili poslovne udjele na koje otpada više od 50 posto temeljnog kapitala tog društva.

Rješenje suda o upućivanju u arbitražu bi u cijelosti zamijenilo ugovor o arbitraži. U vrlo zanimljivoj raspravi upozoreno je da, kad se radi o arbitraži, treba uvijek uzeti u obzir njezinu konsezualnost, tj. da je ona rezultat suglasnosti, volje stranaka, da rješenje spora povjere arbitražnom, a ne državnom sudu, da, kao i kod svakog zakonskog rješenja, rješenje treba razmotriti kako s gledišta države kao stranke u postupku, ali i s gledišta suprotne stranke s kojom je država u sporu, čija je struktura vrlo raznolika (trgovačka društva, druge pravne osobe, fizičke osobe), upozorilo se na utjecaj ovog rješenja na pravo na sud odnosno pravo na pravično suđenje pred sudom (čl. 29. Ustava RH; čl. 6. st. 1. EKLJP), na pitanje pravnih lijekova kao posljedice upućivanja na arbitražu u odnosu na pravne lijekove u sudskom postupku, odnos načela javnosti sudskog postupka prema načelu povjerljivosti arbitražnog postupka, pitanje (mogućih dodatnih) troškova koji mogu biti izazvani arbitražnim rješavanjem spora, pitanje statusa trećih osoba u parničnom postupku i njihovog statusa u mogućem arbitražnom postupku, pitanje sadržajnog ograničenja na koje bi se vrste spora ta odredba mogla primijeniti (predloženo je sadržajno ograničenje, barem za početak, na trgovačke sporove) i dr.

Izvor: HGK

Druga tema odnosila se na praksu hrvatskih sudova u slučajevima kad jedna od stranaka, unatoč postojanju ugovora o arbitraži, podnese tužbu o biti spora u istom sporu (čl. 42. Zakona o arbitraži), kako sud utvrđuje valjanost, postojanje odnosno mogućnost ispunjenja ugovora o arbitraži, što je pretpostavka za odluku o nadležnosti suda za odlučivanje u tom sporu.

U raspravi je obrazloženo da je praksa hrvatskih sudova da se odluke suda u vezi s nadležnošću arbitražnog suda uvjetovanom valjanošću ugovora o arbitraži trebaju zasnivati na izvjesnom utvrđenju o postojanju i odgovarajući kvalitetama ugovora o arbitraži, budući da se radi o pitanju apsolutne sudske nadležnosti, pri čemu se pitanje valjanosti ugovora o arbitraži, praksa pokazuje, rješava kao prethodno pitanje. Rasprava je jasno pokazala da hrvatska sudska praksa ne prihvaća pristup prima facie utvrđivanja valjanosti ugovora o arbitraži, kao što je to praksa u nekim jurisdikcijama.

Izvor: HGK

Drugi  dan Kolokvija bio je posvećen rješavanju sporova mirenjem.

Sudionici Kolokvija raspravljali su o Prijedlogu Zakona o mirnom rješavanju sporova. Predstavnica Ministarstva pravosuđa i uprave  RH, Ana Lovrić – načelnica Sektora za  propise građanskog i trgovačkog prava,  prezentirala je  Prijedlog Zakona o mirnom rješavanju sporova koji je 30. ožujka Vlada RH  uputila Hrvatskom saboru, 13. travnja  prošao je prvo čitanje, a 21. travnja prihvaćen. 

Najvažnije izmjene u Prijedlogu Zakona su osnivanje  Centra za mirenje kao javne ustanove sa sjedištem u Zagrebu, svojstvo medijatora stječe se upisom u Registar medijatora, Centar daje  suglasnost za rad institucijama za mirno rješavanje sporova i uvodi se obavezno mirenje u sporovima radi naknade štete.

Mirenje/medijacija razmatra se kao instrument koji bi mogao omogućiti poboljšanje efikasnosti pravosuđa, pri čemu se efikasnost i dalje ističe kao jedan od većih problema s kojim je naše pravosuđe suočeno.

Predstavnici centara za mirenje i Hrvatske udruge za mirenje istaknuli su kako mirenje kao način rješavanja sporova ne treba previše birokratizirati i formalizirati jer se time umanjuju prednosti mirenja kao što su brzina i neformalnost.

Predstavnici sudova naglasili su kako je veliki broj riješenih predmeta i iskustvo koje je na taj način stečeno o rješavanju sporova, na temelju zajedničkog interesa stranaka, uz sudjelovanje sudaca kao izmiritelja, izuzetno  značajno, ne samo u kontekstu mirenja, nego i uopće u kontekstu svega onoga što se hoće napraviti od pravosuđa, uključujući problem efikasnosti.

Zamjenik Glavne državne odvjetnice Jozo Jurčević prezentirao je sudionicima postupke mirenja iz nadležnosti državnih odvjetništava. Prema članku 186.a ZPP-a Državno odvjetništvo sve veći broj predmeta rješava upravo na ovaj način, čime štedi državi velika sredstva.

Sudionici skupa zaključili su da očekuju daljnji napredak u razvoju mirenja, na način da se sva pozitivna iskustva, od mirenja pri centrima za mirenje, preko sudskog mirenja, do postupaka koje provodi Državno odvjetništvo, sačuvaju i upotrijebe u daljnjem razvoju mirnog rješavanja sporova.

Sudionici kolokvija suglasili su se kako je nužno kontinuiramo raditi na promociji izvansudskog rješavanja sporova putem arbitraže i mirenja.