Dlouhý: Europa mora premostiti jaz između svojih obveza za jačanje konkurentnosti i stvarnosti poslovanja

Vladimír Dlouhý, predsjednik Eurochambresa, udruženja europskih gospodarskih komora, te bivši predsjednik Gospodarske komore Češke Republike, uoči godišnjeg govora predsjednice Europske komisije Ursule von der Leyen o stanju Unije osvrnuo se na konkurentnost europskoga gospodarstva i izazove s kojima se suočavaju poduzeća diljem Europe.

Njegov komentar "Europa mora premostiti jaz između svojih obveza za jačanje konkurentnosti i stvarnosti poslovanja" u cijelosti donosimo u nastavku: 

"Dana 16. rujna predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen održat će svoj godišnji govor o stanju Unije. Za poduzeća diljem Europe, a posebno za mala i srednja poduzeća, pitanje nije hoće li konkurentnost biti jedna od tema govora. Pitanje je hoće li u praksi osjetiti konkretne promjene.

Još je 2024. Eurochambres pozvao novu petogodišnju zakonodavnu fazu da se „vrati poslovanju“. Ohrabrilo nas je izvješće Marija Draghija o budućnosti europske konkurentnosti, koje je uvelike oblikovalo politički program. Čelnici EU-a prepoznali su teret prekomjerne regulacije, potrebu za pojednostavnjenjem pravila, važnost pristupačne energije, vještina i ulaganja te ključnu ulogu jedinstvenog tržišta.

Te su obveze bile dobrodošle. No kako se približavamo polovici mandata EU-a za razdoblje 2024.–2029., jaz između europskih obveza u području konkurentnosti i onoga što mnoga poduzeća svakodnevno doživljavaju sve je veći.

Dio toga posljedica je čimbenika koji su izvan kontrole EU-a, ponajprije turbulentnog geopolitičkog okruženja. No EU ne uspijeva dovoljno dobro upravljati čimbenicima koji jesu pod njegovom kontrolom – onima koji bi mogli ublažiti učinak vanjskih okolnosti na naše poslovne zajednice i omogućiti poduzećima da se natječu, inoviraju i rastu.

Mala i srednja poduzeća to osjećaju posebno snažno. Poput velikih poduzeća, nastoje se digitalizirati, smanjiti emisije, zapošljavati i osposobljavati radnike, financirati rast i natjecati se na globalnom tržištu, ali raspolažu znatno manjim maržama i resursima. Svaka dodatna obveza izvješćivanja, različit nacionalni zahtjev ili loše usklađen propis oduzima vrijeme i kapital koji bi se inače mogli ulagati u inovacije, produktivnost i nova radna mjesta.

Jaz je vidljiv i na jedinstvenom tržištu te u međunarodnom trgovinskom okruženju. Europska konkurentnost ovisi o ekonomiji razmjera i otvorenim tržištima, no previše se poduzeća i dalje suočava s 27 različitih tumačenja, postupaka i praksi provedbe pravila na domaćem tržištu, dok su istodobno globalni trgovinski uvjeti sve nepovoljniji i nepredvidljiviji. Posljedice su neizvjesnost, udvostručavanje obveza i oklijevanje s prekograničnim širenjem poslovanja i izlaskom na tržišta izvan EU-a.

Dodatna i sve veća zabrinutost jest rascjepkan i nekoordiniran način na koji se ponekad nastoje ostvariti opravdani ciljevi javnih politika. Nedavno uvedena pravila EU-a o transparentnosti plaća dobar su primjer. Cilj osiguravanja jednake plaće za jednak rad nije upitan. Međutim, mikro poduzeća ne mogu poštovati nova pravila bez dodatne složenosti i rizika od narušavanja privatnosti zaposlenika. Na široj razini, skupi novi zahtjevi osmišljeni kako bi sva ambalaža na tržištu EU-a bila reciklabilna na ekonomski održiv način čine prekograničnu trgovinu za mnoga mala i srednja poduzeća preskupom, čime se dodatno potkopavaju ciljevi jedinstvenog tržišta.

Poduzeća podržavaju ciljeve EU-a poput zelenijeg gospodarstva, pravednijih tržišta, sigurnih lanaca opskrbe, digitalnog vodstva i viših standarda. Istodobno su frustrirana načinom na koji se ti ciljevi provode, što prečesto dovodi do nepraktičnih zahtjeva u pogledu usklađenosti i izvješćivanja.

Savjetovanje s poslovnom zajednicom ne smije biti puka formalnost na kraju postupka ni vježba u kojoj se samo „stavlja kvačica“. Ono mora provjeravati izvedivost, proporcionalnost, administrativne troškove i kumulativni učinak propisa – a oni koji će te propise morati provoditi u praksi moraju biti uključeni od samog početka.

Kada poduzetnici Europu doživljavaju kao izvor složenosti umjesto prilika, povjerenje slabi. Kada se napori za pojednostavnjenje kombiniraju s novim slojevima administrativnog opterećenja, frustracija raste. A kada se politika EU-a doživljava kao nešto što se oblikuje daleko od praktičnog iskustva i odvojeno od stvarnosti, populizam i euroskepticizam pronalaze plodno tlo.

Govor o stanju Unije prilika je za promjenu smjera kako se približavamo polovici mandata za razdoblje 2024.–2029. Europi nisu potrebne manje ambicije; potrebno joj je bolje provođenje. Konkurentnost mora postati temeljno načelo u svakom području politike, a ne samo slogan.

Jedinstveno tržište mora se u praksi zaštititi od fragmentacije, a ne samo načelno slaviti i spominjati u zaključcima Vijeća. A savjetovanje s poslovnom zajednicom mora se smatrati ključnim dijelom kreiranja politika utemeljenih na dokazima, a ne zahtjevom za povlašteni tretman ili prijetnjom transparentnosti.

Ako Europa ozbiljno misli na prosperitet, otpornost i konkurentnost, mora premostiti jaz između onoga što govori i onoga što poduzeća doista doživljavaju. Za poduzeća konkurentnost nije apstraktna rasprava. Ona predstavlja razliku između zapošljavanja i oklijevanja, ulaganja i odgađanja, širenja poslovanja i ostanka na lokalnom tržištu – pa čak i između nastavka poslovanja i zatvaranja.

Zadatak je EU-a učiniti svoje obveze opipljivima – kroz jednostavnija pravila, učinkovitiju provedbu, dublju integraciju i politike koje jačaju poduzeća umjesto da ih sputavaju. Gospodarske komore pozivaju predsjednicu von der Leyen i vodeće europske donositelje politika da „mind the gap“ – da prepoznaju jaz između svojih obveza u području konkurentnosti i njihove provedbe. U protivnom će europsko gospodarstvo nastaviti gubiti korak s globalnim konkurentima."